Psihijatrija se bavi, osim liječenja, i prevencijom duševnih bolesti, kao i rehabilitacijom oboljelih. Psihijatrija obuhvata različite maladaptacije povezane sa raspoloženjem, ponašanjem, spoznajom i percepcijom.

Mnogima je teško da prihvate postojanje psihičkih tegoba, čak i kada im one značajno utiču na svakodnevni život.. Kada osoba odluči da potraži pomoć, doktor psihijatar pokušava pratiti dobijene informacije i stvoriti dijagnostičku sliku. Postavljanje dijagnoze zasniva se na pažljivo prikupljenim podacima i pregledu bolesnika.

Osnovni psihijatrijski dijagnostički instrument je psihijatrijski intervju. Psihijatrijski intervju je vrlo specifičan razgovor iz više razloga. Posebno je važan prvi intervju jer se bolesnik tada prvi put susreće s psihijatrom i institucijom prema kojoj ima u većini slučajeva mnoge predrasude. Često se boji psihijatra.

Psihijatar pri prvom susretu stiče početni dijagnostički utisak i razmatra moguće diferencijalne dijagnoze. Pokušava dobiti podatke o osnovnim poteškoćama i vremenu kada ih je osoba ili okolina prvi puta primijetila. 

Jedan od važnih ciljeva psihijatrijskog razgovora, osim postavljanja dijagnoze, jeste uspostavljanje povjerenja i partnerskog odnosa s pacijentom – odnosa u kojem se pacijent aktivno uključuje u svoje liječenje. 

Šta obuhvata psihijatrijski intervju?

Psihijatrijski intervju je strukturisan razgovor koji ljekaru omogućava da stekne cjelovitu sliku o osobi, njenom psihičkom stanju i životnom kontekstu. Tokom razgovora, pacijent ima priliku da opiše svoje tegobe vlastitim riječima – kako su nastale, koliko traju i kako utiču na svakodnevno funkcionisanje.

Osim same simptomatologije, pažnja se posvećuje i emocionalnim reakcijama, porodičnim odnosima, stresnim situacijama, prethodnim bolestima i ranijim iskustvima sa liječenjem. Razgovara se i o navikama, socijalnim odnosima, obrazovanju, profesionalnom putu i načinu na koji se osoba nosi sa svakodnevnim izazovima.

Psihijatar kroz ovaj proces procjenjuje emocionalno stanje, način razmišljanja i kapacitet za suočavanje sa stresom, a sve u cilju postavljanja tačne dijagnoze i određivanja najprikladnijeg terapijskog pristupa.